Ekonomska škola Velika Gorica

• Ime i prezime: Ana Šantek

• Razred: 4.a
• S kojom aktivnosti se baviš izvan škole: Izvan škole pohađam srednju glazbenu školu i vodim školski podcast „Koji faks upisati?“
• Zašto si odabrao/odabrala baš tu aktivnost: Mislim da je pjevanje nešto što, na neki način, odabere tebe, a ne ti pjevanje. Od kada znam za sebe moji su dani ispunjeni glazbom i to mi je uvijek predstavljalo nešto „moje“ gdje se mogu najbolje izraziti i pobjeći od svakodnevnih obaveza.
• Kada si se počeo/počela baviti: Pjevam od kada znam za sebe i znam da će ono, na bilo koji način, uvijek biti dio moga puta. Kada kažem od kada znam za sebe, to mislim doslovno, zato što mi je scena gdje pjevam Zeko i potočić s tatom na gitari najdalje gdje mi doseže pamćenje. Kada su tete u vrtiću i roditelji primijetili da stalno nešto pjevušim, uključili su me u dječji zbor, a logičan slijed je, nešto kasnije, bio i upis u glazbenu školu. U Umjetničku školu Franje Lučića krenula sam početkom srednje škole gdje sada pohađam prvi razred srednje glazbene škole. Cilj mi je maturirati pjevanje jer vjerujem da su teoretska i praktična znanja krucijalna za nastavak svega što glazba sa sobom nosi.
• Tvoja sportska priča: Između trenutka kada sam prvi puta stala na pozornicu do danas, stoji jako puno sati sjedenja za klavirom i učenja prvih akorda, pjevanja u sobi i s daljinskim u ruci, pa do nastupanja na dječjim glazbenim festivalima i snimanja dječjih pjesama, do danas kada se u glazbenoj školi bavim klasičnim pjevanjem, a u slobodno vrijeme pjevam na crkvenim vjenčanjima. Čime god da se bavim, pa tako i u glazbi, cilj mi je dati dio sebe i prenijeti poruku koju smatram važnom. Mislim da je to ljepota glazbe.
• Koliko dnevno vremena ti je potrebno: Moj „radni dan“ u glazbenoj školi je uvijek u suprotnom turnusu od moje primarne škole, a prosječno u njoj provedem dva do četiri školska sata. S obzirom da se radi o još jednoj školi, i doma provedem znatan dio vremena pripremajući ispite za naučeno gradivo ili se pripremajući za nastupe. Velik dio dana posvetim obavezama za glazbenu školu, ali to mi je više kao umjetnički odmor od matematike, računovodstva i sličnih predmeta 🙂
• Kako uspijevaš uskladiti školske i glazbene obveze: Meni pohađanje dvije srednje škole nikada nije predstavljalo problem jer glazbenu školu nikada nisam percipirala kao obavezu i „moranje“, već kao ulaganje vremena u sebe. S obzirom da imamo predmete koji su mi zanimljivi i primjenjivi, nikada mi se nije teško rano ustati ili ostati dulje u školi nakon primarne škole. Vjerujem da zvuči previše idilično, ali bez obzira što zna biti jako naporno, uvijek sam bila dosta entuzijastična oko bilo čega što uključuje glazbu i pjevanje. Paradoksno je što mi se čini da otkada idem u glazbenu školu stignem napraviti više stvari u danu, pa sam nakon upisa u glazbenu školu pokrenula i školski podcast koji vodim drugu školsku godinu.
• Tvoji glazbeni planovi u budućnosti: Za početak bih voljela završiti srednju glazbenu školu, a vjerujem da će i nakon toga pjevanje biti velik dio moga života, u bilo kojem obliku. Definitivno bih voljela to ukomponirati u ono što ću u budućnosti raditi, a ako mi pjevanje bude u opisu posla, vjerujem da onda u životu niti jedan dan neću raditi.
• Tvoj uzor : Oliver Dragojević. Njegova jednostavnost i ljubav prema glazbi i ljudima.
• Što radiš u slobodno vrijeme: Sve više cijenim najobičnije kave s prijateljima, volim otići na dobar koncert, predstavu ili mjuzikl, a izlasci s frendicama na koktele su nezaobilazni!
• Zahvalan/Zahvalna sam na: Najzahvalnija sam na podršci svoje obitelji. Na podršci roditelja i na starijem bratu koji me uvijek motivira da budem bolja i da izađem iz zone komfora.
• Ponosan/Ponosna sam na: Činjenicu da bi mala Ana bila jako ponosna na Anu danas. To mi je uvijek u glavi i nadam se da nikada neću skrenuti s toga puta.
• Tvoja poruka vršnjacima: Usudite se raditi stvari i zaboravite na to što će tko mislite o vama, ako radite nešto iza čega stojite i u što vjerujete! Sada smo u razdoblju kada nam je dopušteno „griješiti“, a vjerujem da kasnije sve postane puno ozbiljnije.

• Ime i prezime: Ema Vuković

• Razred: 4.a
• S kojom aktivnosti se baviš izvan škole: Atletika (trčanje)
• Zašto si odabrao/odabrala baš taj sport (aktivnost): Nekako je cijela ta priča o atletici započela još od malih nogu, kada sam se počela natjecala na krosevima i gradskim natjecanjima kad smo primijetili da imam potencijal za trčanje. Nedugo nakon toga upisala sam se u atletski klub i tako je započela moja sportska karijera. Volim trčanje jer mi na neki način pomaže da se “ispušem” ili jednostavno “ohladim glavu”. Zbog potrebne koncentracije i fizičkog napora koje trening zahtijeva, prestanem misliti o svim obavezama koje me čekaju nakon treninga i to mi pomaže da se na jedan način i odmorim.
• Kada si se počeo/počela baviti:Počela sam se baviti atletikom sa svojih 7 godina i bavim se njome već 11 godina.
• Tvoja sportska priča: Imam stariju sestru koja je prva počela sudjelovati na raznim natjecanjima pa su i mene roditelji, kada sam odrasla, prijavili zajedno s njom na kros koji se održavao baš kod srednje škole. Osvojila sam prvo mjesto, kao i moja sestra. Roditelji su odmah reagirali i upisali me u atletski klub. Od tada slijedim sestrine stope i svakoga dana pokušavam biti što bolja. Mnogi me pitaju predstavlja li mi problem i jesam li ljubomorna što je moja sestra bolja od mene, ali nikada nisam ni pomislila na tako nešto. Naprotiv, sretna sam i ponosna na nju te istovremeno i zahvalna što imam tako blisku osobu kraj sebe, osobu koja mi je i uzor i podrška.
• Koliko dnevno treniraš: Treniram 6 puta dnevno, od ponedjeljka do subote.
• Kako uspijevaš uskladiti školske i sportske obveze: Treninzi su mi uvijek u suprotnom turnusu od moje nastave pa kada imam školu popodne, budim se jako rano zbog jutarnjeg treninga kako bih stigla na autobus i tramvaj jer treniram u Zagrebu, na stadionu ŠRC Svetice. Kada sam ujutro u školi, nakon nastave odmah idem na autobus jer u većini slučajeva nemam vremena otići kući. Zato uvijek sve planiram dan unaprijed, a ponekad čak i dva dana unaprijed. Najčešće učim u autobusu jer mi samo putovanje do kluba oduzima sat do sat i pol pa zašto ne iskoristiti to vrijeme na kvalitetan način? Trudim se sve svoje obaveze odraditi tijekom tjedna kako bih vikendom imala barem malo slobodnog vremena jer kada krene sezona natjecanja, cijeli vikend provedem na stadionu. Prije sam trenirala u Velikoj Gorici, ali već tri godine treniram u Zagrebu. Primijetila sam da me veći broj obaveza zapravo potiče na veću produktivnost, da se više posvetim učenju i da obavim više stvari nego što bih to napravila da nisam tako zauzeta tijekom dana. Svjesna sam da sam u “stisci s vremenom” pa sada puno više cijenim vrijeme. Prije mi se, primjerice, pola sata slobodnog vremena činilo malo, a sada mi se čini jako puno.
• Tvoji sportski planovi u budućnosti: Želim nastaviti trenirati atletiku, natjecati se na državnim i međunarodnim natjecanjima te jednog dana možda predstavljati svoju zemlju na Olimpijskim igrama.
• Tvoj uzor : Sestra Nina
• Što radiš u slobodno vrijeme: Volim slušati glazbu, gledati filmove, družiti se s prijateljima, ići u izlaske, na koncerte.
• Zahvalan/Zahvalna sam na: Svojoj obitelji, prijateljima i svima onima koji me podržavaju i vjeruju u mene.
• Ponosan/Ponosna sam na: Svaki svoj mali i veliki uspjeh, na to što nikada ne odustajem i na sve one dane kada sam samo htjela ostati u krevetu i duže spavati, ali sam se ipak ustala i sve odradila.
• Tvoja poruka vršnjacima: Pronađite ono što iskreno volite, nešto što vas ispunjava, pokreće i zbog čega zaboravljate na vrijeme dok to radite. Kada otkrijete tu strast, ne bojte se posvetiti joj se u potpunosti. Uložite trud, vrijeme i srce u ono što volite, jer nijedan iskren napor nikada ne prolazi nezapaženo. Možda neće odmah doći rezultati, ali trud se uvijek isplati, bilo kroz uspjeh, osobni rast ili osjećaj ispunjenosti koji dolazi kad znate da ste dali sve od sebe.”

Ime i prezime:

Antonija Jozepović

Razred:

2.c

S kojom se aktivnosti baviš izvan škole? 

Treniram odbojku.

Zašto si odabrala baš taj sport?

Odabrala sam odbojku jer ju je moja starija sestra trenirala pa sam stalno išla na njezine utakmice. S vremenom sam i ja zavoljela odbojku.

Kada si se počela baviti:

Odbojkom sam se počela baviti u trećem razredu osnovne škole, odnosno kad sam imala devet godina.

Tvoja sportska priča:

Odbojkom se bavim oko 7 godina. Počela sam se baviti odbojkom jer je moja sestra trenirala odbojku te sam ju voljela gledati kako igra. Tako sam i ja odlučila upisati odbojku. Moja sestra me je uvijek podupirala i bodrila te naučila osnovnim elementima odbojke čak i prije službenog upisa u klub. U ovih 7 godina moj odbojkaški put bio je pun izazova, ali i nevjerojatnih uspjeha. Nakon nekoliko godina treniranja i rada osvojila sam 2022. godine nagradu  ,,Mlada nada“ u Izboru sportaša godine grada Velike Gorice. Sezone 2022./2023. osvojili smo prvo mjesto u 3. odbojkaškoj ligi te smo slavile ulazak u 2. odbojkašku ligu. Iste godine sam sa svojom osnovnoškolskom ekipom osvojila treće mjesto na Državnom prvenstvu u odbojci za osnovne škole. Osjećala sam se jako ponosno što smo baš mi predstavljale moju bivšu osnovnu školu. Natječem se u svojoj kategoriji kao kadetkinja te također aktivno nastupam za juniorke i seniorke. Na Regionalnom prvenstvu u kategoriji juniorki osvojili smo treće mjesto. Prošle godine sam debitirala za Prvu hrvatsku odbojkašku ligu. Tu utakmicu neću nikada zaboraviti jer su tribine u dvorani bile prepune mojih prijatelja, obitelji i suigračica koje su bile presretne zbog mene te sam im na tome jako zahvalna i nadam se da sam ih učinila ponosnima. Osim nastupa u Prvoj ligi, prošle godine dobila sam  priznanje Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice kojim su mi dodijelili stipendiju za mlade sportaše. Trenutno treniram i igram poziciju tehničara/dizača u najstarijoj seniorskoj ekipi kluba koja se natječe u 1.B odbojkaškoj ligi. No, ipak nije moja sportska priča samo o osvojenim medaljama i nagradama već je bitno i spomenuti kako se radi o ljubavi prema tom sportu. Toliko sam jako zavoljela odbojku te sam kroz nju prošla puno uspona i padova, ali nikada nisam odustala, već sam krenula dalje. Nažalost, ponekad se treba i odreći raznih stvari te stvoriti neke prioritete kako bi se otišlo na trening, ali vjerujem kako se sve to uvijek isplati. Sport mi je pokazao kako je ono jedan od načina kojim se ljudi povezuju te se stvaraju nova prijateljstva temeljena na zajedničkoj ljubavi prema istom sportu.

Koliko dnevno treniraš?

Treniram jednom dnevno i to četiri puta tjedno po dva sata, a svaki vikend su utakmice.

Kako uspijevaš uskladiti školske i sportske obveze?

Mislim da jako dobro usklađujem svoje školske i sportske obveze jer se volim organizirati i sve rješavati na vrijeme. Svoje školske obveze rasporedim, odnosno odredim što ću kada napraviti te na taj način mogu stići i na treninge i rješavati sve potrebne stvari za školu. Naravno ponekad je teško uskladiti kada dođe puno ispita i ispitivanja, ali uspijem se snaći na kraju.

Tvoji sportski planovi u budućnosti:

Neki od mojih sportskih planova u budućnosti vezano za odbojku bi sigurno bili da se i dalje nastavim baviti odbojkom. Voljela bih jednog dana postati trenerica u klubu te učiti mlađu djecu odbojci kao što su mene moje trenerice i trener učili. Isto tako ću se sigurno nastaviti truditi i trenirati kako bih zaigrala s ekipom u što višem rangu.

Tvoj uzor:

Uzor mi je moj brat jer je on najbolji pokazatelj da nikada ne treba odustati koliko god bilo teško. Studira, trenira i radi. Ponekad mu je jako teško, ali on nastavlja trenirati i truditi se.

Što radiš u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme uglavnom odmaram kod kuće, no volim se družiti i provoditi vrijeme sa svojim prijateljima i obitelji.

Zahvalna sam:

Zahvalna sam prvo svojim roditeljima, bratu i sestri na stalnim vožnjama na treninge i utakmice te na njihovoj bezuvjetnoj podršci. Želim zahvaliti svojoj sestri koja me naučila odbojci te mi je spremna pomoći, dati mi savjet te mi uvijek želi ono najbolje. Isto tako želim zahvaliti svojem klubu OK Velika Gorica u kojem sam od svoje devete godine te uvijek pronalaze način kako bi mi pomogli u napredovanju.

Ponosna sam:

Ponosna sam na sebe kakva sam zapravo osoba postala jer se kroz sport ljudi nauče zajedništvu i  disciplini. Jako sam sretna što me je ovaj sport naučio da u životu nije nikada sve lako. Kao u sportu tako i u životu treba nastaviti truditi se kad je najteže, a ne odmah odustati. Najviše sam ponosna na svoje roditelje koji su toliko svojeg vremena i truda uložili kako bih bila sretna i trenirala ono što želim.

Tvoja poruka vršnjacima:

Moja poruka vršnjacima je da se pokušaju više baviti sportom jer će kroz njega jako puno toga naučiti. Isto tako bih savjetovala da nikada ne trebate odustati od sporta koji volite zbog nekih drugih ljudi koji će vam na neki način uzeti ljubav prema tom sportu te da trebate samo uživati u onome što volite. Nije teško uskladiti sport, školu i zabavu. Samo je bitna organizacija vremena.

Ime i prezime

Ana Mesarić

Razred

2.c

S kojom aktivnošću se baviš izvan škola

Sinkronizirano (umjetničko) plivanje

Zašto si odabrao/odabrala baš taj sport

Odabrala sam taj sport zato što volim glazbu, ples, akrobatiku, odnosno sve što taj sport pruža.

Kada si se počela baviti

Počela sam se baviti u 4. razredu osnovne škole

Tvoja sportska priča

Kao mala jako sam voljela plivati, roniti, plesati… No obično plivanje me nije baš pretjerano zanimalo. Počela sam istraživati na što bih se mogla upisati i našla sam umjetničko plivanje. Nakon gledanja što je ustvari umjetničko plivanje mama me upisala i od tada obožavam taj sport.

Koliko dnevno treniraš

Dnevno treniram 2-3 sata 7 puta tjedno.

Kako uspijevaš uskladiti školske i sportske obveze

Uz dobru organizaciju sve se uspije uskladiti.

Tvoji sportski planovi za budućnost

Moji planovi su da ostanem trenirati što duže mogu i na kraju da se ostvarim u ulozi suca.

Tvoj uzor

Moja trenerica

Što radiš u slobodno vrijeme

Imam jako malo slobodnog vremena, ali kad ga uspijem naći, odmaram se ili se družim s prijateljima.

Zahvalna sam na

Podršci svoje obitelji

Ponosna sam na

Sebe, zato što nisam odustala kada mi je bilo teško nego sam nastavila dalje.

Tvoja poruka vršnjacima.

Radite ono što volite

Ime i prezime: Nikola Huzjak

Razred: 2. c

S kojom se aktivnošću baviš izvan škole: karate

Zašto si odabrao baš taj sport: Kao dijete sam se  jako zaljubio u borilačke sportove i vidio sam plakat za upis u klub. I tako sam krenuo.

Kada si se počeo baviti: sa 7 godina. Prije 10 godina.

Tvoja sportska priča: U tih 10 godina bio sam na puno velikih turnira i osvajao dosta medalja. Neke najbitnije su zlatna medalja na Prvenstvu Hrvatske (2021. i  2022. godine), brončana medalja na Prvenstvu Hrvatske (2024. godine), a 2022.godine  u Crnoj Gori s ekipom juniora osvojio sam prvo mjestro.

Koliko dnevno treniraš: 5 do 6 puta tjedno

Kako uspijevaš uskladiti školske i sportske obaveze: Iskreno, sport je kod mene uvijek na prvom mjestu i ponekad zanemarim školu, ali trudim se uskladiti obveze.

Tvoji sportski planovi u budućnosti: Želim postati trener u svojem klubu.

Tvoj uzor: Novak Đoković i moj trener Goran Živković

Što radiš u slobodno vrijeme: Družim se s prijateljima i obitelji. Obožavam spavati.

Zahvalan sam: što me roditelji uvijek podupiru i što mi omogućuju da idem na natjecanja i uživam baveći se sportom

Ponosan sam: na sebe i što nisam odustao iako sam bio jako blizu da odustanem, ali sam ipak odlučio nastaviti i to mi se isplatilo  

Tvoja poruka vršnjacima: svi bi se u životu trebali baviti sportom jer sport osim što te pokreće i čini zdravijim, uči te kako primiti poraz i kako treba ponekad probati neke druge taktike kako bi se došlo do određenog cilja. Sport nas uči i zdravom načinu života.

IME I PREZIME: Lorena Rukavina

RAZRED: 2.c

S KOJOM AKTIVNOSTI SE BAVIŠ IZVAN ŠKOLE: Bavim se dvoranskim rukometom u ŽRK Gorici i rukometom na pijesku u Hrvatskoj juniorskoj ženskoj reprezentaciji.

ZAŠTO SI ODABRALA BAŠ TAJ SPORT:  Roditelji su me upisali na rukomet i tako sam ga i zavoljela.

KADA SI SE POČELA BAVITI: Počela sam trenirati u prvom razredu osnovne škole.

TVOJA SPORTSKA PRIČA: Počela sam se baviti rukometom u prvom razredu osnovne škole i tada je zapravo sve krenulo. Četiri godine kasnije prvi put sam stala na pijesak i iskusila igru rukometa na pijesku. Tad nas je vodila trenerica Lukrecija vodila i to je bio trenutak kad je započela i moja ljubav prema tom sportu. Sve je bilo odlično dok nije došlo do teškog loma noge na senirskom treningu. Liječnik mi je rekao kako se dogodio težak prijelom zgloba i da su male šanse da ću se moći nastaviti baviti sportom. Sve je palo u vodu. Nakon godinu dana uspjela sam se oporaviti i krenuti trenirati rukomet. To je bio težak period. Bilo je teško vratiti se i savladati ogroman strah. Sad 4 godine nakon prijeloma, napokon ostvarujem svoje snove i uživam u tome što treniram. Prošle godine formirala se Hrvatska ženska juniorska reprezentacija rukometa na pijesku u kojoj sam i ja igrala. Zajedno s izbornicom, stručnim stožerom i cijelom ekipom nastupila sam na europskom prvenstvu. Osvojile smo 3. mjesto i time osigurale nastup ove godine na svjetskom prvenstvu. Nakon toga usljedila je i moja nagrada Grada Velike Gorice za posebna postignuća. Sada nas čekaju pripreme za nadolazeće turnire, Svjetsko prvenstvo u Tunisu i ponovno Europsko prvenstvo u Turskoj.

KOLIKO DNEVNO TRENIRAŠ: Dok ne započne sezona rukometa na pijesku, treniram jednom dnevno. Kad je sezona rukometa na pijesku, treniram dva puta dnevno jer kombiniram pijesak i dvoranu.

KAKO USPIJEVAŠ USKLADITI ŠKOLSKE I SPORTSKE OBVEZE: Pa organizacija mi je jako pomogla. Bilježim kad što odgovaram ili pišem te po tome i po treninzima usklađujem obaveze i odvajam vrijeme za učenje. Ponekad i u autu na putu do treninga učim.

TVOJI SPORTSKI PLANOVI U BUDUĆNOSTI: Mislim da se možemo složiti da je svaki san sportaša braniti boje svoje domovine. Voljela bih i dalje to. Moj plan je i dalje aktivno se baviti tim sportovima jer je to nešto u čemu uživam. Jednostavno se maknem od brige, bar na neko vrijeme. Želim nastaviti braniti boje Hrvatske na pijesku, ali i truditi se da budem što uspješnija.

TVOJ UZOR: Moj uzor kao igrač je Ivano Balić. No osoba koja me od samog početka inspirira i podržava je Lukrecija Čurek – moja trenerica i suigračica, ali i fizioterapeut i moja druga sestra.

ŠTO RADIŠ U SLOBODNO VRIJEME: U slobodno vrijeme volim otići na teren s društvom, nebitno rukometni ili na pijesak, zabaviti se igrajući sport koji volim. Ali uz to volim otići s društvom van/na kavu  i podružiti.

ZAHVALNA SAM NA: Jako sam zahvalna svojim roditeljima što me potiču i odvajaju svoje vrijeme za mene i moje sportove. Zahvalna sam svim trenericama što su mi velika podrška, ali zahvalna sam što imam seniorke koje su tu uvijek uz mene i što me toliko podržavaju.

PONOSNA SAM NA: Ponosna sam na to što mogu reći da sam ostvarila svoj san, a to je predstavljati Hrvatsku na natjecanjima, što mogu s ponosom reći da smo bili 3. na Europskom prvenstvu u Bugarskoj 2024. godine i time osigurali nastup ove godine na Svjetskom prvenstvu u Tunisu te što ove godine idemo na Europsko prvenstvo u Tursku. Ponosna sam što sam dobila od grada Velike Gorice nagradu za posebna postignuća, ali i na to što imam veliku podršku.

TVOJA PORUKA VRŠNJACIMA: Voljela bih kada bi se više djece uključilo u sport jer ne samo što je to dobro za zdravlje nego steknete prijatelje za cijeli život. Uz to stječete I odgovornost prema sportu i ostalim obavezama. Naučite kako biti ekipa jer je sport kao druga obitelj.